Odnos između čimbenika (inputa) i učinaka (outputa) proizvodnje, koji se može primijeniti na pojedinačne faktore proizvodnje ili kolektivno. Radna produktivnost je najšire korištena mjera i uglavnom se izračunava dijeljenjem ukupnog učinka proizvodnje s brojem radnika ili brojem radnih sati. Ukupna produktivnost faktora pokazatelj je sveukupne produktivnosti čimbenika korištenih unutar neke tvrtke ili zemlje. Nažalost, korisnost statistike produktivnosti rada je upitna. Kvaliteta različitih čimbenika proizvodnje može se promijeniti tijekom nekog vremena. Također mogu postojati značajne razlike među kombinacijama čimbenika proizvodnje. Osim toga, tvrtke i države mogu upotrebljavati različite definicije vezano uz svoje čimbenike proizvodnje, osobito kapital. Time se može reći da razlika u životnom standardu između zemalja odražava razlike u njihovoj produktivnosti. Uglavnom, viša produktivnost je bolja, iako nije uvijek pravilo. U Velikoj Britaniji tijekom 1980-ih, produktivnost rada naglo je porasla, zbog čega su neki ekonomisti počeli govoriti o "čudu produktivnosti". Drugi se nisu s time složili, govoreći da se produktivnost povećala zbog rasta nezaposlenosti - drugim riječima, radnici s nezadovoljavajućim učinkom proizvodnje bili su izbrisani s baze podataka na osnovu koje se izračunavao prosjek. U SAD-u kasnih 1990-ih vodila se slična rasprava. Početno, ekonomisti su sumnjali u istinitost takve čudesne produktivnosti. Ali do 2003., ustanovili su da su tijekom prošlih pet godina Sjedinjene Države uživale u najvećem rastu produktivnosti od vremena Drugog svjetskog rata. U čitavom periodu od 1995., rast produktivnosti rada u prosjeku je iznosio skoro 3 posto godišnje, dvostruko više od prosječne stope tijekom prijašnja dva desetljeća. To nije zaustavilo daljnju raspravu među ekonomistima o uzrocima tog čuda.